U opisu glumačke scene Hrvatske dovoljno je reći GORAN GRGIĆ i svi znaju da je u pitanju vrhunska predstava, najbolji kolega, nacionalni prvak Drame, da je pozornica puna kad se ON pojavi na scenu. Ali i da je Grgić osoba koja je usprkos statusu kojeg zasluženo ima, uspio zadržati svoju privatnost daleko od očiju javnosti, tek tu i tamo nešto otkrije. Pravi je izazov bio Gorana Grgića imati u razgovoru u kojem sam mu pripremila zanimljiva pitanja! Tko je zapravo Goran Grgić, pitali smo i sasvim osobna pitanja.
Crtice iz mladosti
Kako ste proveli djetinjstvo?
Vjerujem da se mnogima čini da im je djetinjstvo bilo bezbrižno i romantično. Naravno da se sjećamo igre, istraživanja sebe i svoje okolice, uzbuđenja pri otkrivanju svijeta oko sebe. No, ako malo bolje razmislim, bilo je svakakvih iskustava, pa i neugodnih. Kad se sjetim da sam proplivao tako što sam prešutio starijim dečkima da ne znam plivati i skočio zajedno s njima u Dravu, onda znam da je često bilo rubnih situacija i opasnih igri. Ali, svejedno mislim da je bilo bezbrižno i lijepo.
Kako ste otkrili svoj talent za glumu?
Talent je fluidna pojava i ne mislim da ga je lako definirati. Osjetio sam intuitivno da imam potrebu i snagu za izlazak na scenu, pokazivanje, odnosno, prikazivanje emocija, sebe i raznih karaktera. Shvatio sam vrlo rano da sam na dobrom terenu, da pripadam kazalištarcima i da su ljudi oko teatra oni s kojima se razumijem i s kojima najbolje funkcioniram.
Diplomirali ste glumu na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Možete li se sjetiti nekog zanimljivog trenutka sa studija?
Uf, bilo je uzbuđujuće i stresno. Ostvarenje snova, ali i spoznaja da si na skliskom terenu i da zapravo vrlo malo znaš o tom pozivu. Najteže je pronaći sebe u tom vrtlogu mladih ljudi koji su dobili istu šansu. Prvih dvije, tri godine bili smo na Akademiji danonoćno i bio sam istinski posvećen učenju i otkrivanju tajne tog zanata. No, kad sam ju završio, godinama nisam imao potrebu ući u tu zgradu. Bilo je izvrsnih ispita, isto takvih profesora, inspirativnih druženja, ali i praznog hoda. Istina te dočeka tek kad izađeš s Akademije.
Karijera
Kako je počela Vaša karijera? Kakve ste uloge dobivali na početku?
Igrao sam ono što mi je bilo ponuđeno, dakle sve. Nisam nikad tražio da mi nešto daju, ili bio nesretan, jer igram nešto manje značajno. Sretan sam da su me svih ovih godina zvali za dugi niz uloga u različitim medijima. I odigrao sam mnoge velike i zahtjevne uloge, a da nisam nikada, ali zaista nikad nikoga zvao, molio ili tražio da me odaberu. Od samih početaka sam se držao toga da ulogu ili zadatak moraš napraviti najbolje što možeš, pa će to već netko zamijetiti, kreditirati i preporučiti te za nešto novo. Tako se i događalo.
Koji trenutak Vaše karijere je bio presudan za Vaš uspjeh kojim ste postali nacionalni prvak drame?
Mora se posložiti puno elemenata. Moraš nakupiti neke godine, uloge, nagrade i poštovanje, ali prije svega moraš biti u očima kolega priznat, i tada se dogode sva ostala formalna priznanja. Na kraju moraš biti u ansamblu kazališta koje ima predviđeno radno mjesto nacionalnog prvaka drame.
Kako se nosite s tom prestižnom titulom; nacionalni prvak drame, i kakve Vam povlastice donosi u kazalištu?
Ne čini mi se da imam povlastica. Shvaćam to više kao obvezu i odgovornost. Život i rad u kazalištu je svakodnevni test prisutnosti, kreativnosti i stvaranja u interakciji s drugima. Svaka proba ili izvedba predstave je novi test. Ne pomaže nikakva titula.
Kakav je Vaš odnos s kolegama i kolegicama ?
Imam zaista široki krug kolegica i kolega s kojima sam radio i nakon čega smo u izuzetno dobrim i prisnim odnosima. Nikad nisam inzistirao na tome da moram biti prijatelj sa svima. To je nemoguće. Važno je da se poštujemo. Da zajednički stvorimo dobru atmosferu za kreativnost. Veseli me kad nam dolaze u teatar novi ljudi, mladi kolege. Veliko smo kazalište i od nas se očekuju velike podjele i fluktuacija glumaca.
Put do dobre predstave
Molim Vas opišite nam kako izgleda priprema jedne predstave iza kulisa? Koliko traje proba prije same predstave, kako je u garderobi, šminki…
Svako stvaranje nove predstave ima naizgled sličan proces: prvo nekoliko dana čitačih proba, ubrzo dođe dizanje na noge u improviziranom prostoru i polagano uklapanje svih ostalih elemenata, kostima, rekvizite, tona… No, svaki proces je drugačiji i zahtjeva drugačiji pristup. Ponekad se do premijere dođe lakše, bez velikih stresova ili traženja, a ponekad je put do dobre predstave naporan i pun prepreka. Uvijek je drugačije i nepredvidivo. Zato je i uzbudljivo.
Kakav je osjećaj izaći pred publiku, imate li tremu?
Imam tremu uvijek. Ponekad je to samo lagano uzbuđenje, i ono je ne samo poželjno nego i potrebno. No, ako nisam baš na svom terenu, nego se upustim u neku novu formu ili se traži od mene nešto što mi nije uobičajeno, trema je neizbježna, a ponekad i destruktivna. Zapravo, koliko god je stresno, i razarajuće, vremenom postaneš ovisnik o tom adrenalinu.
Što je glumcu najbolji dio predstave, aplauz, reakcije na izvedbu ili nešto treće?
Svakako mogu govoriti samo u svoje ime. Odigrati predstavu, ili samo neku scenu drugačije, bolje, točnije ili zaigranije je ono što me još uvijek privlači pozornici. To je vječno testiranje sebe. Ista scena uvijek malo drugačija. S druge strane, nema ljepšeg trenutka od tog magičnog momenta kad osjetiš da cijela dvorane diše s nama koji smo na sceni. To je ono što te zove opet natrag na pozornicu.
Kako se nosite s kritikama?
Svakom godinom bolje. Mala smo, i samim time i nezgodna sredina. Znamo se, i često prepoznam subjektivna mišljenja, ali to je neizbježno. S druge strane svakim izlaskom na scenu izlažemo se nečijoj prosudbi. To je činjenica koje smo svjesni od prvog nastupa pred publikom. Naravno da sam zadovoljan kad pročitam pozitivnu kritiku, i nezadovoljan kad je suprotno, ali nitko ne može biti okrutniji ili objektivniji od nas samih prema sebi.
Kazalište i party? Moguće!
Kroz svoju karijeru spajate nespojivo, pa ste uspjeli spojiti partije na Zrču i visoku kazališnu kulturu kroz projekt Novaljski trijatar. Kako ste u tome uspjeli i kako ste došli na ideju toga?
Pag je moja ljetna destinacija već godinama i u Novalji se osjećam kao doma. Bilo je u Novalji kazališnih gostovanja i prije Trijatra, ali ni približno toliko kao u zadnja dva desetljeća. Inicijativa je došla od Grada, točnije od gradonačelnika koji me pozvao da osmislim formu i izaberem predstave koje bi mogle gostovati na ljetnoj pozornici tadašnjeg kina. Odlučio sam da to neće biti festival koji bi trajao nekoliko dana zaredom, nego da će se svake nedjelje u srpnju i kolovozu odigrati po jedna predstava. Kroz ovih osamnaest godina je bilo više od stotinu predstava koje je pogledalo nekoliko desetaka tisuća gledatelja. Novaljski Trijatar je postao tradicionalni dio kulturne ponude otoka.
Na Pagu ste u ulozi umjetničkog ravnatelja Novaljskog trijatra, da li i igrate u predstavama?
Igrao sam nekoliko puta, ali samo kad sam imao ulogu u predstavi koja po svojoj formi pripada tom festivalu. Kroz sve ove godine navikli smo publiku na kvalitetne predstave dobrih glumačkih izvedbi koje se s lakoćom mogu igrati na našoj ljetnoj pozornici. Ne mogu pozvati sve predstave koje bih želio pokazati zbog raznih tehničkih zadatosti, ali ne možemo niti ugostiti sve koji se ponude. No, kroz sve ove godine, imali smo zaista zavidan broj izvrsnih predstava i vjerujem da će Trijatar živjeti i kad mene ne bude tamo. Na početku svakog novog Trijatra dodjeljujemo nagradu Kate Novaljka za glumicu ili glumca koji je ostao u najboljem sjećanju s prošlogodišnjeg festivala i vjerujem da to malo priznanje kolege s ponosom drže na svojim policama.
Skupljam energiju za scenu
Kroz Vašu karijeru odigrali ste razne uloge: kriminalca, zavodnika, https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvnika i teške uloge u drami. Koje uloge više volite igrati i zašto?
Važnije mi je kako je napisana uloga od toga kakav karakter igram. Od lošeg teksta je gotovo nemoguće napraviti dobru scenu. Nisam nikada bježao od negativaca, iako sam svjestan da publika ponekad povezuje glumca s likom koji igra, ali dugo godina sam u ovom poslu i ne vjerujem da me se može povezivati samo s jednom ulogom.
Jesu li Vaše brojne nagrade i status koji nosite promijenile neke poglede na život npr. u odnosu prema ljudima, prema novcu?
Ma ne. Godine te najbolje izniveliraju i izoštre odnose prema drugima, ali i prema sebi. Nagrade i priznanja ti samo pokazuju da si još u igri i da nisi u silaznoj putanji. Treba se često zagledati u sebe i puno uložiti da bi bio kreativan i zanimljiv nakon toliko godina. Brzo se živi i lako zaboravlja, a ne dobiva se ništa osvrtanjem na prošlost. Svakim novim angažmanom si na početku i malo pomaže činjenica da si na sceni desetljećima.
Na sceni ste strastveni!! Kakvi ste privatno?
Puno smireniji. Skupljam energiju za scenu. Zaista mislim da se energija, inspiracija i kreativnost moraju pripremiti. Znam unaprijed što me čeka navečer ili za par dana i uz ponavljanje ili učenje teksta, ako imam mogućnosti, mirujem. Zapravo, bez obzira što sam jednako aktivan kao i prije četrdeset godina, treba mi više vremena da se oporavim od velikih projekata.
Publika me analizira svakodnevno
Da li Vaša djeca imaju glumačke sposobnosti?
Imaju sigurno, kao i mnogi drugi, ali nitko se nije odlučio odabrati to kao svoj poziv. Cijeli život su blizu scene i sve im je to blisko, ali nitko od njih, srećom, ne ide mojim putem. Podržavam ih svim srcem u njihovim odabirima i vjerujem da će svo troje naći svoje mjesto pod suncem. I biti sretni.
Što smatrate svojom najvećom vrlinom? Imate li koju manu?
Imam izuzetan broj mana, a nadam se i po koju vrlinu. Teško je ocjenjivati sebe. Analizira me publika svakodnevno. Procjenjuje i ocjenjuje. I to mi je dovoljno. I previše. Ništa se ne može sakriti.
Na svoj rad možete biti itekako ponosni. Imate li koji trenutak u životu s kojim se teško nosite i ne biste ga samom sebi nikada oprostili?
Ovaj razgovor se polako pretvara u psihoanalizu za koju se nisam pripremio. Ali eto, možda bi mi bilo draže da sam bio svjesniji i prisutniji u nekim predivnim trenucima, ali isto tako uvijek mi se čini da ni najtužnijih trenutaka u životu nisam bio dovoljno svjestan. No, vjerujem da se to događa mnogima.
Sasvim osobno
Koji trenutak u životu Vam je bio najgori?
Ne znam. Roditelji su mi umrli i to su bolni i prijelomni trenuci u životu. Dani kad su mi djeca bila bolesna ili ozlijeđena, duboko su mi urezana u sjećanje. Neka ih više ne bude.
Koje osobine najviše cijenite kod drugih?
Iskrenost. Otvorenost. Pozitivnu energiju. Pokušavam takve ljude zadržati u svojoj blizini. Nevjerojatan je utjecaj ljudi s kojima živiš ili se družiš. Različiti smo, ali svaka negativna energija ide prema nekoj destrukciji i pokušavam takve ljude izbjegavati. Nemam više vremena za negativnosti.
Što je za Vas https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgv?
Na to pitanje su mnogi prije mene pokušavali odgovoriti i nisu uspjeli stvoriti opću definiciju. Volim, ali nisam siguran da to pokazujem na najbolji način. Okružen sam https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvlju, ali nisam siguran jesam li je svakodnevno svjestan. Ljubav se ne podrazumijeva, treba je prepoznati i pokazati.
Teško je postići unutarnji mir
Što mislite u čemu je tajna uspjeha svake veze i/ili braka ?
Prvenstveno u https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi, a zatim poštovanju, razgovoru, povjerenju, toleranciji, strpljenju, partnerstvu… I na kraju opet https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi.
Koje su osobine žene koje najviše cijenite i što primjećujete najprije kod žena?
Ne samo kod žena, nego kod svih ljudi najprije prepoznajem koliko su pažljivi prema sebi. Unutarnji mir je teško postići, ali on se prepoznaje.
Zamislite da ste se rodili kao žena! Biste li imali isto takav uspjeh a da sve radite kao i Goran!? 🙂
Ne znam kako bi to bilo, no ženama je u ovom poslu definitivno teže, pa vjerujem da bi bilo i meni.
Nakon gledanja Vaše predstave Muškarci.hr zanima me što mislite o poražavajućoj statistici veza kojih gotovo i nema, što se vremenima promijenio; žene su postale zahtjevne, gledaju samo svoju karijeru, ili su se promijenili muškarci, nema ih, ili ne traže veze.
Široka je to tema i bojim se da bih izgovorio nešto što ne bi bilo baš optimistično. Statistika je jedini predmet koji sam položio za vrijeme mog kratkog studiranja ekonomije i znam da se takvim rezultatima može manipulirati ili ih krivo tumačiti. Ne bih se upuštao u objašnjavanje ili dublju analizu današnjeg vremena. Radije bih se složio s onim što je napisao Preradović: Sunce žarko sjeda i skoro će sjest, stalna na tom svijetu samo mjena jest.
Moda i estetika
Uvijek ste vrlo atraktivno i decentno odjeveni. Tko je zaslužan za Vaš image?
Hvala na komplimentu. Ne volim se privatno kostimirati i zato više naginjem decentnosti. Nemam potrebu skretanja pozornosti na sebe, dovoljno sam izložen na sceni. Ponekad kad mi se neki komad odjeće sviđa, kupim isti takav. Nisam često u potrazi za novom odjećom, ali znam što želim imati na sebi. A možda je za tu relativnu skladnost u odijevanju zaslužna i rečenica: Nećeš valjda takav izać’.
Što mislite o estetskim operacijama, i biste li se odlučili za jednu, ako da za koju?
Nemam dovoljno znanja o tome da bih mogao ozbiljno odgovoriti, ali znam da je industrija ljepote daleko otišla i da postoje svakakve mogućnosti korigiranja izgleda. Nemam negativno mišljenje o tome, ali ne razmišljam o nikakvom zahvatu. A možda bih trebao. Ha, ha.
Smatrate li da je izgled nužan za uspjeh?
Dobar izgled svakako pomaže i u životu i u poslu, ali nije jedini element. Pomaže i znanje, dobri maniri, opuštenost, otvorenost i još mnogo toga. Ljepota zaista dolazi iznutra.
…… Živjeti
Trenutno igrate u HNK dramu Pustolov pred vratima. Kako se nosite s tom ulogom? Kakvi su Vam daljnji planovi i sa spomenutom predstavom i u karijeri?
Predstava Pustolov pred vratima je uspješno odigrana nekoliko puta nakon premijere i publika ju je izvrsno prihvatila. Nadam se da ćemo je često igrati i da će na taj način i moj Gospodin sa šarenim prslukom duže živjeti na sceni. Planovi su mi uobičajeni; igrati predstave, snimati, podučavati… Živjeti.
Što biste poručili čitateljima kako da se nose s izazovnim i stresnim vremenima u kojima živimo ?
U ovim plodnim vremenima za razne teoretičare zavjera i katastrofa, jedino mogu preporučiti da se okružimo istinom, ljepotom i pozitivnim mislima, onda je sve lakše.
