Vrlo rado se družimo sa Gavellinom glumicom Antonijom Stanišić Šperandom. Saznali smo da se upravo vratila iz Francuske gdje je bila na Film Fest Internationalu nominirana za film “Trenutci izazova”, Borne Armaninia, čiju smo premijeru imali prilike vidjeti, prije par dana u zagrebačkom KICu. Što je tamo radila pitala sam ju u razgovoru. Gledala sam sve njezine premijere ove sezone pa smo se ukratko prisjetile predstava.
“ Počeli smo s premijerom predstave M.Matišića”Moji tužni monstrumi” s kojom smo proslavili povratak na veliku scenu Gavelle , nakon dugotrajne obnove kazališta od potresa, a završili s premijerom Krležinog “Kraljeva” u kojoj igram nekoliko uloga.”
Po čemu je Kraljevo jedinstveno kao predstava?
Krajem veljače bila je premijera Kraljeva u režiji Krešimira Dolenčića. Nakon dugo vremena ,usudila bih se reći , to je prva prava velika ansambl predstava. Krležin tekst je svevremenski,u njoj sve pršti od boja,kostima, pjesme, plesa i naravno glume. Naporno smo radili, imali smo petosatne probe dva mjeseca. Uz redovne glumačke probe s Dolenčićem imali smo upjevavanja sa Stankom Juzbašićem, koji je stvorio čarobnu glazbu, s koreografkinjom Silviom Marcig plesne probe, a sve to uokvireno je predivnom scenografijom i svjetlom Denija Šestića. Po reakcijama publike čini mi se da se isplatilo. Kraljevo je predstava koja pokazuje raskoš života, sve njegove nijanse,ali i sjene i na kraju kontrast s neizbježnim umiranjem. U zraku ostaje pitanje kako se tko od nas nosi s ljubavi, ali i sa smrti.
Nagrade
Ti si višestruko nagrađivana glumica prošle godine si sudjelovala u žiriju dodjele nagrade hrvatskog glumišta, a nedavno si osvojila nagradu za predstavu” Slučaj maturanta Wagnera”.
Da to je tekst Marijana Matkovića u produkciji Gradskog kazališta Požega, režirao ga je Jasmin Novljaković. Tematizira adolescentski suicid.Nastao je prije gotovo 100 godina no i danas tako živo progovara o disfunkcinalnoj obitelji sa strogo podijeljenim ulogama i o krizi odrastanja. Rekla bih da je to jedna “punokrvna” drama kakvu nemamo baš prilike često gledati na daskama. Ne znam koju ulogu bih prije igrala, koliko su dobro napisane. Nakon dvije nominacije za prošlogodišnju nagradu hrvatskog glumišta, Ivana Čačića, koji igra mog supruga i Selene Andrić, koja igra sluškinju, selektirani smo za Slavonski KaFe . To je festival slavonskih kazališta kojim su se kazališta pokušala umrežiti radi lakše razmjene predstava i prodaje, jer većina njih nema profesionalne ansamble. Osvojili smo nagradu za najbolju predstavu festivala, a ja sam osvojila nagradu za najbolju glumicu festivala.
Kako publika prihvaća ovu predstave ?
Muk i pljesak, govore sve. Matković je bio jako mlad kada je napisao ovu dramu, ali i vrlo samopouzdan. Došao je tadašnjem intendantu kazališta i rekao kako je napisao dramu i da bi želio da ju igraju. Intendant je tekst bacio na hrpu papira na radnom stolu. Branko Gavella je navratio u njegov ured, pa je čekajući intendanta slučajno ugledao zanimljiv naslov nepoznatog autora i kako to već biva , kad ti se posreći, svidjela mu se drama i odlučio ju je postaviti na daske. Međutim,drama je brzo zabranjena jer kako je zaključeno, nije pogodovala režimu.
Godinama, nakon toga stajala je zaboravljena dok redatelj Ivanda nije od nje napravio TV dramu pa sve do sada dok se nije Novljaković ponovno sjetio tog teksta. Predstava odlično prolazi i kod odrasle publike, I kod mladih. Igrali smo puno za srednje škole. U njoj se svatko može prepoznati, nosi obiteljske tematike i probleme s kojima se svaki član obitelji nosi različito.
Filmski festival u Nici
Razlog zašto smo se danas našle je tvoj nedavni povrat sa filmskog festivala u Nici. Što si tamo radila?
Život je prekrasan i nepredvidiv!! Snimala sam film Izazovni trenuci u režiji Borne Armaninija i ove godine nam je stigao poziv da smo nominirani na filmskom festivalu u Nici u kategoriji najboljeg redatelja kratkog stranog filma i ja, u kategoriji najbolja glumica u kratkom stranom filmu. No kada smo došli tamo shvatili smo da imamo 5 nominacija ,još i za najbolji kratki strani film,za najboljeg glumca i za najoriginalniji scenarij. Upravo smo tu nagradu za najbolji scenariji i osvojili. Biti u takvom društvu je zanimljiv i prestižan osjećaj. Osnivači festivala su Britanci, bilo je jako puno američkih predstavnika, festival obuhvaća dugi, kratki film i dokumentarce, ukratko drago mi je da sam mogla otići tamo i sudjelovati.
O čemu govori film?
Film je o hrvatskom glumcu koji u srednjim godinama u Hrvatskoj pokušava ostvariti neku karijeru, što uopće nije lako. Da bi uspio radi dva tri posla paralelno, uvijek ga netko prevari za neki novac. U jednom trenutku upoznaje Tihanu, koju igram ja. Tihana je super sposobna, uspješna poslovna žena,kod nje je sve mjerljivo novcem, ideje i kreativnost baš i nisu na ljestvici prioriteta. On živi za svoje ideje, a ona pokušava objasniti da ideje moraju biti isplative. Puno tragi komičnih elemenata u kojima se svi mogu prepoznati.
Dojmovi s festivala
Što te se posebno dojmilo na festivalu?
Zanimljivo je bilo prošetati Nicom i Kanom i vidjeti i veliki kanski festival. Posebno me razveselio vidjeti ljude koji šetaju,po kiši koja lijeva,u svečanim haljinama i čekaju priliku da se uslikaju s nekom zvijezdom bez obzira na to što je sve na njima mokro i visi i prlja se. Pretpostavljam da haljine nisu bile posuđene ili sponzorske. Posebno su me se dojmili ljudi koje su nagrađeni u kategoriji dokumentarnog filma. To su vrlo samozatajni ljudi koji se bave ozbiljnim temama. Jedan čovjek je snimio film o ljudima u Indiji koji još uvijek danas boluju od gube, živio je s njima 3 mjeseca što sigurno nije lako, a sav prihod od filma ide za njihove lijekove i poboljšanje uvjeta života.
Dojmila me se i nagrađivana priča jednog čovjeka koji je saznao da je HIV pozitivan i tada ga se majka odrekla. Učinilo mi se da u svijetu dokumentarnog filma rade vrlo samozatajni, zanimljivi, natprosječno inteligentni ljudi, netipični za filmski svijet. Oni vjeruju da malim koracima mogu mijenjati i poboljšavati svijet u kojem živimo i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. To me inspiriralo. Primijetila sam da ljudi koji su sudjelovali na festivalu raspolažu sa puno većim budžetima od naših, pa imaju i bolje produkcijske uvijete, no što se tiče glumaca, borba je uvijek ista, susrela sam i one koji rade samo povremeno svoj posao a žive od nečeg drugog.
Na crvenom tepihu
Kako ti je bilo na crvenom tepihu?
Bila sam uzbuđena, ali sam se brzo opustila. Željela sam pokazati hrvatske dizajnere, jer mislim da imamo što pokazati. Za svečanu haljinu pobrinula se Đurđica Vorkapić i Hippy garden, dnevni look je kreirala Ogi Antunac i Link, a nakit mi je posudio naš poznati zlatar Mario Nokaj. Zahvalna sam im na velikodušnoj podršci i slavim njihove talente. Moje drage šminkerice iz Gavelle Danijela Pavlek i Ivana Pralija pomogle su mi brojnim savjetima i preparatima oko šminke i frizure.
Kako uspiješ pohvatati sve obaveze i privatno ?
Kraj je kazališne sezone i jedva čekam malo odmoriti, šetati,čitati knjige,biti sa obitelji, ukratko dolce far niente. Sezona je bila vrlo plodna ali naporna. Imali smo 4 premijere,to je dvokratno radno vrijeme ujutro su probe navečer igraš predstave.
Kako glumica misli provesti ljeto i što će raditi na jesen u Abecedi ljepote pogledajte na linku emisije:
https://www.youtube.com/watch?v=lmQgPY4f0RM&t=1s
