Ana Rucner umjetnica je koja publiku osvaja glasom, stasom, osobnošću. Poznata hrvatska violončelistica za zavidnom svjetskom karijerom svoje sviranje pretvara u doživljaj koje gledatelji dugo pamte, pravi je virtuoz sviranja na violončelu. Anina gracioznost i pokreti odraz su pravog umjetnika ujednačenog znanja, sviranja i energije. Svojim nastupima očarava publiku diljem svijeta.
– Ana potječete iz glazbene obitelji. Jeste li se od djetinjstva zamišljali u ulozi violončelistice.
Sa šest godina sam primila čelo u ruke, a već u trudnoći moje majke koja je čelistica, sam ga svirala. Dakle rođena sam s njim i zamišljala sam se s njim od prvog dana.Jednostavno sam se zaljubila preko mame i gledajući nju, kao jednu prekrasnu ženu, glazbenicu, majku danas i baku, koja mi je uvijek bila uzor na jedinstveni način, krenula sam njezinim stopama. Ne prisiljeno nego od milja! I uživala sam jer sam odrastala u glazbenoj obitelji, ti zvuci violončela i viole koju svira moj otac, bili su konstanta u našoj kući i svih ostalih Rucnera na našem imanju gdje živimo, tako da je to bio logičan slijed.
– Kakvi su bili Vaši počeci?
Standard
ni, primila sam čelo u ruke zagrebala po njemu, profesorica je rekla; to je to!! Uz podršku majke sam krenula svirati. Osnovna, srednja škola, Muzička akademija u Zagrebu su bile osnove školovanja kao standardno plus dodatno školovanja koja sam imala na praznicima , natjecanja po Europi i Svijetu. Svi iz moje klase kod Dobrile Berković su na neki način bili na natjecanjima profesorica nas je gurala i danas sam joj na tome zahvalna. Dobro je da smo prošli još kao klinici puno natjecanja time smo stekli veliku vještinu. Sa 17 godina krenula sam paralelno sa srednjom školom primijenjene umjetnosti i dizajna studirati Muzičku akademiju u Zagrebu.Počeci moje glazbene karijere krenuli su na Akademiji i traju do danas.
– Da li Vas je neki životni trenutak posebno inspirirao za neke nove korake u Vašem životu?
Meni je svaki trenutak inspiracija i svaki životni trenutak me inspirira na daljnje korake. Generalno je tako i prije 20 godina i danas. U svakoj životnoj situaciji dobijem inspiraciju za novo djelo, projekat, video. Družeći se s ljudima i u komunikaciji na putovanjima dobivam nove ideje i tako to traje.
– Sigurno je bilo uspona i padova u Vašoj karijeri. Možete li se sjetiti trenutka koji je posebno obilježio Vašu karijeru i u kojem ste mogli za sebe reći: ja sam uspješna ?
Nema takvog trenutka gdje mogu posebno reći da sam uspješna.I danas sam uspješna jer sam zdrava, jer volim ono što radim, to je moj stil života a ne posao.Kada ti posao postane hobi i kada ti hobi postane posao to je dobra kombinacija. To je zapravo vrlo zahtjevan hobi u kojem se konstantno treba baviti, investirati u sviranje sa svih strana, od vježbanja do održavanja forme, do financijskih investicija jer sve to na kraju košta. Zapravo uvijek čekam taj neki uspjeh. Možda je to i dobro jer ako sam i uspjela u nekim stvarima i situacijama sa violončelom a da i nisam svjesna to je dobro,Drži me poniznom na zemlji. Svaki novi projekat, koncert, trenutni trenuci i zadovoljstvo me vuku još dalje i tu nema stanke. Uspjeh traje dok god se može svirati. Ma nema padova!! Ima samo boljih i lošijih utakmica. Kompariram utakmicu sa glazbom jer i glazba ima treninge, karantene, investicije, odricanja. A neki padovi su mi donijeli nove uspjehe.
– Svoje nastupe scenski oblikujete do savršenstva. Od vizije same scene, izgleda, odjeće. Tko je zaslužan na Vaš atraktivan scenski nastup?
Hvala na komplimentu! Za atraktivan scenski nastup sam zaslužna uglavnom sama. Uz sebe nađem tim ljudi koji nikada nije fiksan nego promjenjiv. To uključuje dobrog stilista, vizažista, frizera. To je ovaj dio ljepote. Što se tiče glazbe imam glazbene producente s kojima radim i to se stalno mijenja i nadopunjuje.Trenutno surađujem sa Zlatkom Timotićem iz Beograda vrhunski producent napravio mi je album Classic Balkan. Tu sviram sa Romima, Elvisom Bajramovićem i njegovim orkestrom. On je jedan od najboljih puhača na Balkanu i dvostruki pobjednik guče.To je trenutno moj fokus ali paralelno sviram i druge stvari pop, rok, klasiku. Tako da scenski nastup ovisi dosta i o izvođačima koji me prate na pozornici a frizura i haljina su promjenjivi od prilike i situacije. Imamo 40 godina i ne mogu više skakutati u šljokicama na pozornici. Mogu ali osjećam potrebu za promjenom, tako da i odluke o scenskom nastupu donosim prema osjećaju.
– Primjećujem da imate često drugo violončelo. Po čemu ih birate za nastup iz kolekcije koju imate ?
Imam 6 violončela.Imala sam ih 7 ali sam jedno poklonila jednoj Udruzi na Braču.Uvijek sviram na Yamahi, crnom violončelu kojeg imam od svoje 18te godine i izvrsno je.U Kini imam drugo Yamahino čelo koje nije pofarbano jer ga nisam stigla pofarbati zbog korone. Uskoro putujem u Kinu tako da me tamo čeka moj instrument. Važno je imati dobro ozvučenje. Čelo može zvučati bolje ili lošije. Yamaha proizvodi dva tipa violončela, ja imam oba. Imam i jedno englesko, jedno staro akustično koje koristim za klasičnu glazbu i studijsko snimanje.Kada sam na putu onda nosim putno.
– Nedavno ste radili poseban projekt za MUP. Tada ste imali posebno violončelo. Možete li nam reći nešto o tome.
Violončelo za MUP je rađeno od oružja koje je dragovoljno darovano od građana RH.Kampanja ide od 2006. godine Manje oružja manje tragedija, a pozivaju se građani da vrate oružje ako ga negdje posjeduju.Od rata je znalo ostajati oružja, pa su ljudi skrivali, kampanjom se potiče na vračanje oružja bez osude.Bitno je da se oružje vrati da netko ne nastrada.Služba prevencije je od ostataka oružja napravila instrument. Od strahota do ljepote da se ljudima pokaže kako nešto opasno i ružno može postati nešto lijepo i svirati najljepšu glazbu. Instrument je napravio Zoran Gojmerac glazbalar i metalac izvrstan umjetnik. Čelo koristim samo u spomenutoj kampanji, a u vlasništvu je MUPa.
– Već tradicionalno na prvi dan ljeta svirate u Dubrovniku koncert nazvan Pozdrav suncu. Od kuda Vam ideja za takav hvale vrijedan projekt.
Ideja mi je došla jer sam puna ideja, mislila sam što bih mogla ponuditi Dubrovniku koji je sve vidio i ugostio najveće svjetske umjetnike a da je drugačije.Ideja mi je bila da sa prvim izlaskom Sunca pozdravimo svjetski dan glazbe i prvi dan ljeta . Time je završena jedno poglavlje, a nastavlja se pod nazivom Sunset Edition i održati će se u Istri u Medulinu na Vižuli prekrasnom arheološkom nalazištu.Sunset je zato jer je lokacija ljepša u zalasku Sunca da se vidi čista priroda.
– Nedavno ste snimili promo spot u Karlovcu pred otvorenje Nikola Tesla Experience Centra na Rakovcu. Već ste radili na projektima Tesla. Možete li nam malo više reći o tome. Primijetila sam Vaš savršeni scenski nastup i izgled.
Na Rakovcu sam snimila spot za Teslu pred samo otvaranje Experience Centra. I ranije sam radila na projektu Tesla i to u Smiljanu gdje je Tesla rođen. Želja je bila pokazati ta sunčana polja od kuda je došao jedan velikan. Tako da je slijed suradnje bio logičan i spot u suradnji sa gradom Karlovcem i Karlovačkom Županijom. Super je priča, svirala sam na krovu Experience Centra koji se nalazi u blizini gimnazije koju je pohađao Tesla.Odlična je to promocija za grad jer na svim nastupima diljem Svijeta iza sebe mogu pustiti spot i reći Tesla je iz moje zemlje.Za tu priliku sam obukla crvenu haljinu od Igora Dobranića isto iz Karlovca.
– Vaša pjesma Esma i Ubavo napravljene su u suradnji sa Orkestrom Elvisa Bajramovića.Kako ste se pripremali za taj spot?
Osmislila sam spot, našla režisere i snimatelje došla u Beograd i dogovorila se sa Romima. To je bilo prije par mjeseci a sada se pripremaju prvi koncerti.Pjesme su autorske, pjevam , sviram, veselimo se jer to je je poanta glazbom veseliti ljude.
– Nedavno ste snimili spot Strah od https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi, spot je futuristički , sve minimalizirano crno bijelo samo nekoliko vrlo upečatljivih rečenica. Prije je snimljen spot Bijeli anđeo, sličan, sve je u bijelom i Vi u vrlo atraktivnom izdanju. Vrlo upečatljivo, imaju li spotovi neku poruku
Spotovi uvijek imaju neke poruke ali nje moja osobna nego generalna. Htjela sam pozornost prebaciti na slušanje glazbe a ne na nekakve senzualne ispade jer toga danas ima puno. Spotovi su studijski, jednostavni su i minimalistički. Strah od https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi radio je odličan producent i režiser Rizah Smailbegović kojim i dalje surađujem. Bijeli anđeo je zagrebačka ekipa potpisuje ga Danijel Majcen.Poruka za strah od https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi je ako vjeruješ u Boga i stavljaš ga na prvo mjesto nestaje strah u ovom svijetu kompletno i ne treba se bojati https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi. Svi se mi bojimo nekoga ali strahopoštovanjski se moramo bojati jedino Boga.
– Uskoro putujete u Kinu jeste li sretni zbog toga?
Nakon 3 godine se vračam u Kinu i sretna sam zbog toga.To je dokaz da se strpljenje i upornost isplati. Kada vjeruješ u nešto, treba biti strpljiv i čekati i puno raditi ciljano i fokusirano. Uspjela sam se vratiti u Kinu na tržište koje je toliko veliko da ne možeš pojmiti uopće. Kada intervju izađe biti ću u Kini, nadoknaditi izgubljeno vrijeme protekle 3 godine. Opet sam na početku. Hvala Kineskoj ambasadi na vizi koju sam dobila.
– Vaša linija je zavidna, Vaš ten besprijekoran. Kako održavate svoju liniju i kožu lica ?
Nikad nisam ni presita niti prenaspavana niti preumorna ni pregladna. Kod mene je sve u životu balans.Treba biti u svemu umjeren, ne bavim se teškim fizičkim sportovima, za mene ne postoji čipi čips, bijeli kruh niti to kupujem niti imam.Nemam na meniju ni tijesto ni krumpir. Nije da ne jedem, jedem od svega po malo, baziram se na svježe voće, povrće, rižoto, zdrave ugljikohidrate, masnoće, jaja.Nabavljam sve domaće zadnje dvije godine. Ne pijem alkohol, tek u posebnim prilikama da nazdravim. To utječe i na ne imanje celulita. Odradim koncert, popijem vodu, čaj ili beskofeinsku kavu i odem spavati. To je moj stil života. Treniram sa Križanac Mariom, osobnim trenerom kad stignem nisam redovita jer nemam vremena.
– Što radite u slobodno vrijeme?
Sviram violončelo, šetam po prirodi i družim se sa prijateljima. I živim za https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgv!
– Da li i danas imate svakodnevne vježbe sviranja?
Violončelo se svira cijeli život i sve dok te ruke služe. Bez održavanja ne ide. Konstanta mora biti.
I za kraj, što biste poručili čitateljima za kvalitetni život u ovim nezavidnim vremenima koja nas okružuju svakodnevno.
Nikad ne gubite vjeru u sebe i u Boga jer je to jako povezano. Treba ljubiti drugoga kao samog sebe, ali spoznati što to znači, ne na sebičan način. Ako je Bog na prvom mjestu sve je ostalo isto na pravom mjestu. Današnje vrijeme je takvo da normalni ljudi moraju objašnjavati zašto su normali, a onda je opet upitno što je to normalno.Vjeruj u sebe, kad doneseš odluku budi je dosljedan i idi fokusirano prema nečemu. Unutarnji nemiri i strahovi čovjeka dovedu do nekih krivih zaključaka. Tu je bitno vjera i molitva a najjače oružje je krunica. Unutarnji mir je moj recept.
