Već sam u svojim prethodnim kolumnama pisala o tome kako je odgoj djece i njihovo djetinjstvo najvažnija zadaća koju ima jedna osoba, bio to muškarac ili žena. Ovdje ponajprije mislim to s gledišta muško ženskih odnosa. Isti su počeli biti problem današnjeg vremena, a preteča stvaranja dobrih odnosa je odgoj.
Rođena sam prije nekoliko desetljeća u kojima je vladao patrijarhat i kada je riječ oca bila svetinja. U moje vrijeme su moje generacije uredno išle u školu, nakon koje se iz knjiga učilo, pisale su se domaće zadaće. U školi se mogla birati dopunska nastava u kojoj bi djevojčice išle na domaćinstvo, u knjižnicu na satove u kojima su se čitala poznata književna djela, išli smo dodatno na satove plesa, sporta. O da išli smo i na izlaske ( da mlađi čitatelji ne misle da mi nismo živjeli ). Plesnjaci, kazališta, putovanja to je uvijek bilo IN. No znala su se, i cijenila, pravila ponašanja. Znalo se da je ON taj koji će zvati NJU na ples, da će ON platiti piće, da će ON biti dobro odgojen dečko koji za druga pravila ne zna. I bilo nam je lijepo odrastati. I cijenili smo roditelje. I profesore. I imali prijatelje. U redu bilo je i tada ” huligana ” no kao iznimka koja ne čini pravilo.
Danas, mladi u kafićima sjede, piju žestoka pića do sitnih sati, svatko u svom kutu u društvu mobitela, totano ne prisutni. Još je dobro ako su dečko i cura u društvu, no sve više je istospolnih parova. ???? Rijetki su mladi pojedinci koji znaju plesne korake, jer ” tko danas još pleše “. Još rjeđi su oni koji nabroje dva, tri književna dijela koja su pročitali a da nije školska lektira. Da, ljudi plešu jer je to kultura osobe, da ljudi bi trebali nešto i pročitati, a ne i lektiru slušati YouTubeom pa može i na drugi jezik, nije bitno ????
Mama
Moja mama nije bila puno sa mnom. Puno je radila. I bila je bolesna. I da rano je umrla. Moja starija sestra i moja baka su me čuvale kao malu, a vrlo rano sam se sama počela brinuti o sebi. Ovdje govorimo o muško ženskim odnosima pa moj odnos za mojim ženskim članovima obitelji i nije toliko nužan. Ali ja sam danas ponosna na sebe, svoj odgoj, svoje obrazovanje, vođenje domaćinstva… i još bi mogla nabrojiti… I isto tako na sve tim redom mogu reći i za svoju sestru. Jer MAMA je bila stup obitelji. Nije bila puno sa mnom, je prva rečenica ovog dijela.
Po zakonu prirode, majka je ta koja formira dobre životne odnose. Dobri odnosi počinju od djetinjstva. Nesvjesno ali je tako. Znam jednog gospodina u zrelim godinama ( to govore samo godine ne i ponašanje ) koji je imalo loše djetinjstvo. Roditelji su se često svađali, za njega nije bilo nikoga puno briga. Mama je patila u odnosu s mužem. Otac je brzo našao drugu. Njegov stav prema ženama danas je nikakav. Žene su za njega nula, na njima liječi sve svoje komplekse, strahove i nesigurnosti. E sad zamislite biti pored takvog muškarca. Ako uopće treba žene. ????? Nije to jedini slučaj kojeg znam.
Tata
Kakav otac takav sin, poznata je rečenica a u većini slučajeva i pravilo. Ako je tata doktor, slikar ili umjetnik, normalno je da i sin bude isto. Pa se od malena sin navodi na tatine korake. Sve se radi za sina. A tko sina pita što bi on sam? Ili ako tata ima komplekse jer u životu nije postigao ono što je želio. Dijete je puno kompleksa, takav stav ima prema svakoj ženi. Ili djevojčica koja se “slučajno rodila, jer su svi čekali dečka” . Uzas ! Sve to na djecu ostavlja trajne posljedice. Možda se netko do čitatelja i sam našao u sličnoj situaciji.
Utješno je …
… da pravila u odgoju nema. A iznimke ne čine pravilo. Djeca su svoja individualna bića i donose svoje odluke sami. Roditelji imaju veliku odgovornost u današnje vrijeme. Svi puno rade, jer su troškovi života veliki ( ponekad i nepotrebne sitnice opterete troškove ). Djeca su prepuštena sama sebi, i ono najvažnije društvu. I jedno povlači dugo. Ako roditelj ne može djetetu kupiti najskuplji mobitel, ili ne želi jer to nije potrebno, dijete je u razredu za društvo manje vrijedno. I evo kompleksi iz ničega. Iz toga se, opet gledajući na muško ženske odnose , rađaju loše veze, loši brakovi, istospolni parovi, ili brakova uopće nema.
Najgore
U konačnici, svi mi koji smo odrasli u neka druga vremena pa ako smo imali sreće pronaći partnera, naučili smo na razne probleme, sukobe, krize i ako već imamo odraslu djecu, to je sreća. Nije ih modernizacija uspjela preuzeti. A mlađi, koji tek sada zasnivaju svoje obitelji i na kojima svijet ostaje, e njima ostaje prava borba za svoju djecu. Pa uglavnom odlučuju niti se ne vezati a kamoli imati djecu. Znam puno osoba koje žive same . Ne pada im na pamet imati nekoga o kome će se brinuti, nekoga tko će ih inkomodirati ili slučajno maltretirati. Hm ??
Znam puno žena koje bi vrlo rado nekoga uz sebe, ali ne nailaze na pravoga. Hm?
Znam puno muškaraca koji bi vrlo rado neku ženu da im pokrene svijet. Jer muškarac teško može sam. Ipak je žena stup obitelji! I pravilo je da muškarci biraju RAZUMOM a žene SRCEM. Zato će muškarac radije imati ženu koja će se o njemu brinuti i plesati kako on svira, nego sposobnu i samosvjesnu ženu. Rekla mi je neki dan frendica da će se ona od sada praviti glupa… hm ?? Poražavajuća je činjenica za muškarce koji ne biraju žene jer imaju komplekse, jer misle da nisu dovoljno dobri, lijepi, pametni, da trebaju biti nešto što nisu. Umjesto da se prepuste https://abecedaljepote.hr/wp-content/uploads/2020/05/SinglePost_8-Accommodation-Featured.jpgvi oni od svojih strahova, nesigurnosti bježe u istospolne odnose. Kuda ide ovaj svijet?? Da je otac u djetinjstvu znao postaviti svog sina na prave postavke, danas bi svijet bio veselije mjesto. Jer da muškarci izgrađuju žene!! Hm??
